Teniski lakat, poznat i kao lateralni epikondilitis, je bolno stanje koje nastaje zbog prekomerne upotrebe mišića i tetiva u podlaktici koje se pričvršćuju na spoljašnju stranu lakta. Iako se naziv povezuje sa tenisom, teniski lakat mogu razviti i ljudi koji se bave raznim aktivnostima koje uključuju ponavljajuće pokrete ruke i zgloba.

 

Uzroci teniskog lakta:

 

  1. Ponavljajući pokreti:

– Opis: Ponavljajući pokreti ruke i zgloba, kao što su udarci tenisom, korišćenje alata poput odvijača, čekića ili čak tipkanje, mogu dovesti do prekomernog naprezanja mišića i tetiva u podlaktici.

– Mišići zahvaćeni: Najčešće su pogođeni mišići ekstenzori, posebno ekstenzor karpi radijalis brevis (Extensor carpi radialis brevis), koji pomaže u savijanju zgloba ka spolja.

 

  1. Nepravilna tehnika:

– Opis: Nepravilna tehnika u sportovima ili drugim aktivnostima koje uključuju ruku i zglob, poput igranja tenisa s neadekvatnim zahvatom ili korišćenjem teškog reketa, može povećati rizik od razvoja ovog stanja.

 

  1. Starost:

– Opis: Starosna grupa između 30 i 50 godina ima povećan rizik od razvoja teniskog lakta, verovatno zbog smanjenja elastičnosti tetiva i slabije otpornosti na stres.

 

Simptomi teniskog lakta:

 

– Bol: Najčešći simptom je bol na spoljašnjoj strani lakta, koji se može proširiti na podlakticu i zglob. Bol je obično oštra i pogoršava se prilikom aktivnosti koje zahtevaju stisak ili pokret zgloba.

– Slabost: Može doći do slabosti u ruci, što otežava obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su držanje šolje, rukovanje ili otvaranje vrata.

– Ukočenost: Ukočenost u laktu, naročito ujutro, može biti prisutna.

 

Dijagnoza:

 

  1. Fizikalni pregled:

– Lekar će pregledati lakat i podlakticu, tražiti bolne tačke i testirati snagu i fleksibilnost ruke. Specifični testovi uključuju Cozenov test i Millov test, gde lekar traži bol pri određenim pokretima ruke.

 

  1. Snimanje:

– Rendgen: Obično nije potreban za dijagnozu teniskog lakta, ali može se koristiti za isključivanje drugih stanja, poput artritisa.

– Ultrazvuk ili MRI: Mogu se koristiti za procenu oštećenja tetiva i isključenje drugih mogućih uzroka bolova.

 

Lečenje teniskog lakta:

 

  1. Konzervativno lečenje:

– Odmaranje: Smanjenje ili izbegavanje aktivnosti koje pogoršavaju simptome može pomoći u smanjenju upale.

– Led: Primena leda na lakat može smanjiti bol i otok, posebno nakon aktivnosti.

– Protivupalni lekovi (NSAID): Lekovi poput ibuprofena ili naproksena mogu smanjiti upalu i bol.

– Fizikalna terapija: Specijalne vežbe istezanja i jačanja mišića i tetiva podlaktice mogu pomoći u poboljšanju simptoma i prevenciji budućih povreda.

– Ortoze i zavoji: Nošenje ortoze za lakat može smanjiti stres na tetivama tokom aktivnosti.

 

  1. Injekcije:

– Kortikosteroidi: Injekcije steroida mogu smanjiti upalu i bol, ali se koriste s oprezom zbog mogućih nuspojava, kao što je oslabljena tetiva.

– PRP (plazma bogata trombocitima): Ova terapija koristi vašu krvnu plazmu, bogatu faktorima rasta, za stimulaciju zarastanja oštećenih tetiva.

 

  1. Ekstrakorporalna terapija udarnim talasima (ESWT):

– Opis: Neinvazivna procedura koja koristi udarne talase za stimulaciju zarastanja i smanjenje bola.

 

  1. Hirurško lečenje:

– Opis: Ako simptomi traju duže od 6-12 meseci uprkos konzervativnom lečenju, hirurška intervencija može biti neophodna. Operacija može uključivati uklanjanje oštećenog dela tetive i oslobađanje upaljenog tkiva.

 

Prevencija:

 

– Pravilna tehnika: U sportu ili radu sa alatima, obratite pažnju na tehniku kako biste smanjili rizik od prekomernog opterećenja tetiva.

– Odmor i pauze: Prilikom ponavljajućih aktivnosti, pravite redovne pauze kako biste smanjili rizik od razvoja teniskog lakta.

– Jačanje mišića: Redovno vežbanje za jačanje mišića podlaktice i ramena može pomoći u prevenciji preopterećenja tetiva.

– Ergonomija: Prilagodite radno okruženje kako biste smanjili stres na lakat i podlakticu.

 

Teniski lakat može biti bolno i iscrpljujuće stanje, ali uz odgovarajući tretman i preventivne mere, većina ljudi može očekivati potpuno izlečenje i povratak normalnim aktivnostima. Ako bol traje ili se pogoršava, važno je konsultovati se sa lekarom.